Uljno kućište je vrsta cijevi koja se koristi za podupiranje zidova naftnih i plinskih bušotina, osiguravajući nesmetano odvijanje operacija bušenja i normalno funkcioniranje bušotine nakon završetka. U zavisnosti od dubine bušenja i geoloških uslova, za svaku bušotinu se koristi više nizova omotača. Nakon spuštanja u bunar, kućište se osigurava cementacijom; za razliku od cijevi ili cijevi za bušenje, to je jednokratni-potrošni materijal koji se ne može ponovo koristiti. Za ultra{4}}duboke i ekstremno duboke bušotine, omotač ulja mora ispunjavati stroge zahtjeve performansi, uključujući visoku čvrstoću, visoku žilavost i otpornost na koroziju i kolaps. Na omotač otpada preko 70% ukupne potrošnje cijevi za naftne bušotine. Čelični tipovi za uljno kućište uključuju H40, J55, K55, N80, L80, C90, T95, P110, Q125 i V150, dok tipovi krajnjih priključaka uključuju kratke okrugle navoje, duge okrugle navoje, potporne navoje i specijalne spojeve.
Prema primjeni, kućište se dijeli na: provodnu cijev, površinsko kućište, međukućište i proizvodno kućište. Provodna cijev se koristi za izolaciju morske vode ili stabilizaciju površinskih formacija u blizini izvora; površinski omotač izoluje nestabilne, meke gornje formacije i vodonosne slojeve; srednja obloga izoluje složene formacije koje je teško kontrolisati; i proizvodno kućište izoluje zone nafte, gasa i vode dok uspostavlja puteve protoka za ugljovodonike. Obloge su klasificirane prema funkciji u košuljice za bušenje, proizvodne košuljice, zavojne-površine i druge.
